Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Pretraži ovaj blog

Objavljeno

UDOVAC

Pedesetogodišnjem umirovljenom željezničaru, dani su se polagano počeli odbrojavati i svaki dan kolikogod dug bio, otjecao je poput vode niz korito rijeke.  No on to nije primjećivao, jer za njega su dani bez voljene osobe izgledali kao godine. Prošlo je tek tri dana od smrti njegove supruge, a sjedi  nijem i pasivan. Nije mogao ispustiti ni jednu suzu iako je to svim srcem želio. Jednostavno to nije bio njegov ispušni ventil. Tuga ga je u potpunosti obuzela i nije znao što bi sa sobom. Pokušavao se sjetiti svih onih divnih trenutaka koje je proveo sa ženom, ali takvi trenuci jednostavno nisu postojali. Izgubio je osjećaj za vrijeme otkako ga je strašno pogodio taj gorak osjećaj gubitka. Osjećao se poraženim i posramljenim zbog tog odurnog čina smrti. Volio je svoju ženu svim bićem i duhom, ali jednostavno u srcu nije mogao naći ni trunčicu sjećanja na divne dane. Svi dane koje e proveo sa suprugom, postali su gorki kao žuč. Nije mogao živjeti bez nje i osjećao se usamljenim, osjećao …

Najnoviji postovi

TRI FURIJE

KRISTALNI GRAD

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA